KARTOGRAFSKA GENERALIZACIJA
Kartografska generalizacija je uopćavanje sadržaja karte prilagođeno razmjeru i (ili) svrsi karte. Umanjivanjem razmjera karte smanjuje se i površina crteža koji predstavlja određeno područje, a s njim i mogućnost jasnog i preglednog grafičkog izlaganja. Zato se problem kartografske generalizacije javlja kad treba izraditi novu geografsku kartu na osnovu neke druge krupnijeg razmjera - izvorne, konkretno na osnovu baze slobodnih podataka dostupnih na internetu. Kartografskom generalizacijom stvara se novi, sažetiji prikaz geografskog stanja određenog područja. Faktori koji utiču na generalizaciju su mjerilo karte, minimalne veličine, osobine krajolika i namjena karte.
Razmjer karte ima presudan utjecaj na stepen generalizacije, jer se smanjivanjem razmjera smanjuje prostor za prikaz određenog dijela Zemljine površine, a time i mogućnost tačnog i detaljnog unošenja sadržaja.
Minimalne veličine su veličine ispod kojih se neki grafički element po obliku i veličini ne može razmatrati.
Osobine krajolika imaju također određen utjecaj na stepen generalizacije. Npr. u predjelima bogatim vodom prikazat će se na karti manji postotak izvora nego u predjelima siromašnim vodom, gdje hidrografski objekti imaju mnogo veću važnost.
Namjena karte može dovesti do bitnog ograničavanja u stepenu generalizacije ako je karta namijenjena za neke kartometrijske radove. Ako je karta namijenjena za neke kartometrijske radove, tada to dovodi do bitnog ograničavanja u stepenu generalizacije. U izradi tematskih karata, namjena karte postaje odlučujući faktor stepena generalizacije.
Procesi kartografske generalizacije su izbor, pojednostavljenje, sažimanje, pomicanje i preobrazba metode prikaza.
Izbor je najvažniji proces generalizacije, jer se u njemu određuje da li će neki objekat biti prikazan na karti ili ne. Izbor objekata možemo provoditi prema minimalnim veličinama, na osnovi broja objekata i prema važnosti objekta.
Pojednostavljenje linijskih tokova zovemo izglađivanje ili „glačanje“ linija, dok kod površinskih objekata govorimo o pojednostavljenu njihovih obrisa.
Sažimanje je grafičko spajanje susjednih istovrsnih objekata, kad je razmak između njih manji od minimalnih veličina. U postupku sažimanja treba nastojati da izvorni oblik, veličina i razmaci između objekata budu očuvani usprkos smanjenju broja objekata.
Pomicanje kao proces nastupa kada se neki objekti zbog njegove važnosti prikazuju na karti većim od običnog prikaza u razmjeru karte.U tom slučaju su svi objekti pomaknuti iz pravog položaja.
Preobrazba metode prikaza dolazi u određenom trenutku kada smanjivamo razmjer u prikazu objekata na karti. (Frančula 2004)
Za svaki geografski podatak koji se unosi na kartu odlučuje se kojoj vrsti pripada i koje karakteristike opće, a koje posebne prirode treba pokazati na karti. Od mnogih detalja izvlače se oni koji će najbolje prikazati bitna geografska obilježja područja prikazivanja.
Odrediti pravilan kriterij kartografske generalizacije predstavlja cilj lančanog niza ispitivanja, koji polazi od namjene karte. Poslije ispitivanja područja koje se prikazuje i fonda kartografskih izvora koji se posjeduje, prelazi se na ispitivanje razmjera. Zatim se vrši izbor i klasifikacija geografskih elemenata, pa slijedi ispitivanje praga čitljivosti karte i njemu odgovarajućih rješenja kartografskih znakova i signatura. Na kraju se ispituje grafičko opterećenje karte u vezi sa stepenom generalizacije pojedinih geografskih elemenata i njihovih kategorija. Rezultati ispitivanja uspoređuju se sa zahtjevima namjene sve dok ne dođe do zadovoljavajućih rješenja svih navedenih faktora.
Na slici ispod dat je primjer generalizacije obalne linije. Podaci Natural Earth-a i OpenStreetMap-a su detaljni do te mjere da prikazuju svako malo pristanište za plovila, što za svrhu školskog atlasa nije potrebno. Zato je provedena generalizacija, konkretno u ovom slučaju procesom pojednostavljenja.
Slika 1. Obalna linija - prije i poslije generalizacije
Izvor: podaci Natural Earth i OpenStreetMap, obradio autor (ArcMap)
